in

Koliko ima mesa u pašteti, zašto izbjegavati gazirana pića, kako prati zelenu salatu

Bosanci i Hercegovci jedu uglavnom zdravu hranu, i zaista su rijetki mikrobiološki nalazi koji, kako kaže prof. dr. Enver Karahmet, profesor na Poljoprivredno-prehrambenom fakultetu u Sarajevu i dugogodišnji ekspert za sigurnost hrane za Jugoistočnu Evropu, ne zadovoljavaju utvrđene kriterije.

– Po mom mišljenju, a s obzirom da puno radim sa velikim kompanijama u našoj zemlji, koje se bave proizvodnjom hrane, kvalitet onoga što jedemo, na relativno je visokom nivou. Ako govorimo o sigurnosti hrane, onda treba istaći da u našoj zemlji postoji filter od nekoliko jedinica koje su uvezane, počevši od inspektora u mjesnoj zajednici, čiji je zadatak da obiđe sve mesnice, pijace, mljekarske pogone, a potom su tu kantonalni i federalni inspektori, i na kraju granična inspekcija. Pored svega toga, BiH ima Agenciju za sigurnost hrane, koja po svom statusu mora raditi analizu i kontrolu, od vode, do dječijih igračaka koje uvozimo iz Kine ili Vijetnama. S obzirom da je naša Agencija članica Evropske agencije za sigurnost hrane (EFSA), oni imaju određene informacije iz EU i svijeta, koje se svakodnevno, tzv. mrežom Rapid allergy foods safe systems (RAFS), prosljeđuju u sve zemlje. Tako u svakom trenutku, primjera radi, možemo saznati šta se danas desilo u Njemačkoj. Tu je, naravno i Ured za veterinarstvo i Fedelano ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, koji također odrađuju svoj dio posla. Ipak, i pored toga, ima slučajeva da neka hrana ode na tržište, a da nije prošla utvrđene procedure kontrole.

Ali, ono što je naš problem jeste da smo skloni kazati – kako naše nije dovoljno dobro. I to ne izgovaramo zato što imamo valjane podatke da naš domaći proizvod ne zadovoljava određene zdravstvene kvalitete, nego mi jednostavno ne želimo prihvatiti da možemo proizvesti kvalitetan proizvod, koji je bolji od mnogih sličnih u svijetu – kaže Karahmet na početku razgovora za Faktor.

Kažete da ima slučajeva da je neka hrana završila na policama trgovina, a da prethodno nije kontrolisana.

– Činjenica je da imamo farmi koje proizvode, bilo životinjsku ili biljnu hranu, a ne podvrgavaju svaki svoj proizvod obaveznoj kontroli. Farmer koji, primjera radi, ima deset krava, koje su zaklane i rasparčane, prijavi dvije čije meso veterinar pregleda. Ostalo ode na tržište, a da nije pregledano. Ista stvar je i sa voćem i povrćem. Činjenica je da ti, tzv. domaći proizvodi, imaju veći rizikofaktor, nego hrana proizvedena u fabrici.

Ima li na našem tržištu genetski modificirane hrane?

– To je hrana koju je danas nemoguće izbjeći i vjerujem da je i mi jedemo. FDA i EFSA te ostale nadležne agencije u svijetu donijele su propise za proizvođače koji koriste modificiranu hranu, a kojom se oni trebaju pridržavati norme od 0,05 posto GMO-a po kilogramu namirnice. Sve što je iznad, ne može na tržište. Kod nas je to najčešće stočna hrana – genetski modificirani kukuruz ili soja.

Da li visina cijene nekog proizvoda diktira njegov kvalitet?

– Uglavnom – da. Naš problem sa jeftinijim namirnicama je taj što one nisu dovoljno zdravstveno iskontrolisane. Mi i dalje imamo problem sa tzv. “divljim prodavačima,” koji naročito vikendom, prodaju mlijeko i mliječne proizvode, voće i povrće izvan pijaca i tržnica, na ulici.

Koliko je industrijski prerađena hrana štetna?

– Prošle godine izašao je Pravilnik o aditivima pri Evropskoj uniji, koji je usvojen i u BiH. Primjera radi E521 glutamin je zabranjen, ali i fermentisana riža E142, koja se koristila za bojenje salame i sudžuke. Ono što je najvažnije je to da se naši potrošači trebaju više zanimati šta kupuju, informisati, čitati deklaracije na proizvodima.

Koje su najopasnije namirnice koje svakodnevno jedemo?

– Najopasnije su one koje otvorimo i ostavimo da stoje neko vrijeme, primjera radi, pašteta koju nismo mogli odmah pojesti. Malo je onih koji čitaju uputstva u kom vremenu, primjera radi, tu paštetu trebamo pojesti, da li je to 12, 24 ili 48 sati. Maksimalno vrijeme stajanja za ovu namirnicu je 24 sata i to da ne bude u konzervi, nego u plastičnoj, hermetički zatvorenoj posudi koja stoji u frižideru. Mikroorganizme nažalost, ne možemo izbjeći, jer ih imamo u ustima, u tjelesnim šupljinama, u zraku… Sad na mojoj ruci na jednom kvadratnom centimetru možete naći sto miliona različitih mikroorganizama. Na jednom kvadratnom centimetru ruke hirurga, koji je pripremljen za operaciju, možete naći 10 do 15 mikroorganizama. Probajte to pomnožiti sa jednim i po metrom kvadratnim, kolika je naša koža, i bit će vam sve jasno.

Koliko zaista u mesnim prerađevinama ima mesa?

– Mislim da su naši proizvodi, kada je riječ o sadržaju, veoma kvalitetni i volio bih svakoga ko u to ne vjeruje odvesti u jedan od naših pogona, koji se bave proizvodnjom mesnih prerađevina, da se uvjere u to. Mi smo nedavno radili recepturu jedne domaće paštete koja sadrži blizu 60 posto čistog pilećeg mesa. Viršla je nešto što je kod nas stalno na tapeti i za koju se kaže kako sadrži sve, osim mesa. Ja sam se, obilazeći domaće proizvođače, uvjerio da su naše viršle, po sadržaju, puno kvalitetnije nego uvezene.

Šta jedemo i pijemo sa gumenim bonbonama i gaziranim napicima?

– Želatin, prije svega, koji može biti biljni i životinjski (pravi se od kože ili kostiju životinje), puno šećera, raznih boja, pojačivača ukusa i mirisa. Ponekad želatin, koji je korišten, nije stavljen na deklaraciju. Neke boje također su sporne, a koriste se u proizvodnji ovog slatkiša. Uglavnom, izbjegavao bih ih davati djeci. Gazirana pića nikome ne bih preporučio, jer mi uopće ne znamo šta te recepture sadrže. Nisu dostupne javnosti, jer za proizvodnju tih pića dobijamo gotovi prah.

Pijace su ovih dana pune lisnatog povrća, špinata, zelene salate, mladog luka. Koliko je sigurno konzumirati te proizvode?

– Preporučio bih svima da na litar vode uzmu tri grama sode bikarbone i u tu smjesu pokisele salatu ili špinat 10 ili 15 minuta. Zašto to savjetujem? Mi smo prije godinu radili analizu organske uvezene zelene salate, koja se prodavala na tržištu BiH. Nakon uzetih briseva, rezultati su bili katastrofalni. Obavijestili smo prodavača koji je odmah vratio kompletan kontingent tog proizvoda. Zelena salata je vrlo specifično povrće, jer njeni listovi nakupljaju svašta putem kišnice, zalijevanjem. Ponekad se desi da se zelena salata zalijeva razrijeđenim đubrivom. Ako đubrivo nije sterilisano i tri godine odležalo, vi ćete na tom povrću naći enterobakterije, escherichiju coli, salmonelu. Zato bi zaista u ovo vrijeme trebalo povesti računa, prije svega, gdje kupujemo lisnato povrće, ali i bez obzira na to, dobro je primijeniti ovaj način pranja, koji će ukloniti eventualne bakterije.

Naša prehrambena kultura takva je da tokom obroka jedemo puno hljeba, pripremljenog uglavnom od bijelog brašna. Koliko ta namirnica šteti našem organizmu?

– Dovoljno je na tri minute otići na internet gdje ćete saznati koje žitarice sadrže gluten i koliki je taj postotak. Moja preporuka je da, ako već obrok ne možete zamisliti bez hljeba, birate onaj koji je pripremljen od brašna koji sadrži dosta mekinja. To su vlakna, celuloza uglavnom koja pozitivno djeluje na naš crijevni trakt, a samim tim rješava nas suvišne masnoće i drugih štetnih tvari iz organizma. Zašto bježati od kukuruze. Nju su puno konzumirali naši preci i bili su daleko zdraviji od nas.

U supermarketima je sve više voća i povrća očišćenog, opranog, izrezanog i upakiranog u plastične posude ili vrećice koje je spremno za konzumiranje. Da li je te namirnice potrebno ponovo oprati kod kuće?

– Naravno, da je te namirnice potrebno ponovo dobro oprati pod jakim mlazom vode. Isti slučaj je i sa mesom, naročito piletinom, za koju mnogi kuhari kažu da je ne bi trebalo prati prije pripreme. Mislim da je to potpuno pogrešno. Ako je piletina u rinfuznom pakovanju, neko je taj karton morao donijeti u rashladnu vitrinu, a potom izvaditi i upakovati kupcu. Ono što je važno zapamtiti je da piletinu, ako je pržite, ne biste trebalo pripremati na temperaturi manjoj od 72 stepena Celzijusa, jer će na toj temperaturi, eventualni sadržaj salmonele, biti eliminisan.

Svima se događa da ostane hrane od ručka ili večere. Koje namirnice nikako ne bismo trebali podgrijavati?

– Ne preporučuje se podgrijavanje nikakvog povrća, naročite krompira, špinata, odnosno svih vrsta lisnatog povrća, gljiva, koji u ponovnom dodiru sa visokom temperaturom ispuštaju otrovne supstance. Naravno, ni piletinu ne bi trebalo podgrijavati.

Šta nas sprečava da upotpunosti uvedemo eko poljoprivredu?

– Mi već imamo eko poljoprivredu, a u to ćemo se uvjeriti ako se popnemo do bjelašničkih i sela na Vranici. Tvrdim da naša zemlja nije izraubovana. Imamo hiljade hektara zemljišta koje nije obrađivano skorio 40 godina, nisu se koristile nikakve hemikalije, pesticidi, insekticidi… Za organsku proizvodnju na takvom zemljištu dovoljno je samo napraviti analizu određenih sondi zemlje gdje ćete uzgajati voće i povrće i sa poslom možete krenuti. Eko proizvodnja je i branje divljih plodova poput gljiva, borovnica, kupina, jagoda… kojima BiH obiluje.

Njemačka ulaže milijarde eura da bi iz površinskog sloja zemlje izbacila hloran fenikol koji je korišten nemilice za farme mliječnih grla, kada su ga farmeri direktno u sisni kanal krava ubrizgavali. Rezultat je zakiseljeno zemljište. Primjer nam može biti i Norveška u kojoj sam, radeći na njihovom univerzitetu, proveo šest godina. Imaju jezera koja odlično izgledaju, ali je iz njih zabranjeno jesti ribu. Zašto? Zato što su puno koristili hemijskih preparata koji su se slijevali u jezera. Mi takvih problema nemamo.

Izvor:  Faktor

Written by admin

JOGURT USTIPCI UVIJEK CE TE IH PRAVITI TOLIKO SU DOBRI

Hodanjem do boljeg zdravlja