in

Detaljno smo analizirali programe kandidata za rektora UNSA: Nauka i studenti tek u drugom planu

Detaljno smo analizirali programe kandidata za rektora UNSA: Nauka i studenti tek u drugom planu

Sutra, 1. jula, bira se novi rektor Univerziteta u Sarajevu, a za tu poziciju su se prijavila tri kandidata i to prof. dr. Rifat Škrijelj, trenutni rektor, prof. dr. Šaćir Filandra s Fakulteta političkih nauka te prof. dr. Elvir Čizmić s Ekonomskom fakulteta. Analizirali smo njihove programe na osnovu kojih planiraju voditi univerzitet.Sutra, 1. jula, bira se novi rektor Univerziteta u Sarajevu, a za tu poziciju su se prijavila tri kandidata i to prof. dr. Rifat Škrijelj, trenutni rektor, prof. dr. Šaćir Filandra s Fakulteta političkih nauka te prof. dr. Elvir Čizmić s Ekonomskom fakulteta. Analizirali smo njihove programe na osnovu kojih planiraju voditi univerzitet.Za rektora glasaju članovi Senata kojih ima 40, među kojima pravo glasa imaju i predstavnici studenata što znači da prijavljeni kandidati pišu program za upravljanjem čitavim Univerzitetom u perioud 2020.-2024., ali u praksi vode računa isključivo o glasačima senatorima i onome što oni očekuju, dok se u pozadini dešavaju lobističke aktivnosti i obećanja koja se najvjerovatnije tiču ličnih usluga poput zapošljavanje članova porodice ili uključivanje senatora u različite komisije, projekta ili neke druge vidove usluga na akademskom nivou koje se uglavnom nepoznate široj javnosti, ali podrazumijevaju materijalnu korist. Također se ni političke povezanosti pojedinih kandidata ne smiju isključiti i to se već i čuje u akademskim kuloarima. Međutim, mi ćemo za potrebe ove analize zanemariti sve te priče i očekivane lične usluge i analizirati samo predočene programe polazeći od toga da su njima iskazane objektivne iskrene vizije razvoja Univerziteta u Sarajevu.Plan aktuelnog rektora Rifata ŠkrijeljaKrenut ćemo od sadašnjeg rektora Rifata Škrijelja, čiji je program budućeg rada najobimniji što je i očekivano obzirom da je Škrijelj kao trenutni rektor najbolje upoznat sa trenutnim i proteklim univerzitetskim aktivnostima, da ima podršku svojih službi koje će mu servirati sve podatke, a osim toga je sa svoje pozicije i najbolje upućen u aktivnosti, planove i dešavanja međunarodnih univerziteta. Upravo zato što vlada svim tim podacima, Škrijelj jako opširno nabraja sve svoje rektorske aktivnosti, sve potpisane akte i protokole, osnovane resore i službe, neke platforme, dogovorene saradnje koje je sam sproveo za vrijeme aktuelnog mandata, prezentirajući ih kao vlastite uspjehe, ali i nabraja još čitav niz zadataka koje treba uraditi na UNSA da se na koncu čini da je UNSA veliko gradilište i da na UNSA treba zaposliti još mnogo novih ljudi, ne razmišljajući o mogućim preraspodjelama, uštedama, povećanju efikasnosti postojećih uposlenika niti spominjući nove naučne oblasti za koje bi bila potrebna strateška ulaganja i primarno zapošljavanje novih ljudi. Škrijelj posebno ističe formiranje Savjeta za nauku ili Centra za istraživanje i razvoj pri UNSA, što je pravi paradoks poput onoga kad bi se pri Nogometnom savezu BiH formirao Savjet za nogomet – i ovdje su zaposleni novi ljudi, a Škrijelj ih namjerava zaposliti još. Nakon svih poteza u mandatu aktuelnog rektora očekivala bi se određena analiza rezultata, ali ona izostaje pa se čini da Škrijelj samo nastoji da retorički UNSA prezentira kao moderan evropski univerzitet dok u biti o perspektivi studenata UNSA za bilo koje tržište rada, ne može ništa ni reći. Jedini pravi rezultat za trenutnog rektora je položaj UNSA na webomatrcis ljestvici kojoj Škrijelj u svome programu posvećuje više prostora nego studentima. Popravak UNSA na webomatrics skali je ne samo centralni argument Škrijeljovog programa i njegovo razumijevanje kvaliteta univerziteta, nego s obzirom na zanemarivanje aspekta školovanja studenata za potreba lokalnog i šireg tržišta rada, ostaje osjećaj da UNSA postoji samo radi svojih uposlenika i kretanja na webometrics i sličnim listama. Studentima je posvećeno svega nekoliko rečenica te im Škrijelj onako usput obećava poboljšanje nekih uvjeta studiranja formiranje novih studijskih programa iako se ne zvaničnoj stranici UNSA već govori o nevjerovatnih 550 studijskih programa, što je recimo dva ili tri pa čak i četiri puta više nego mnogo napredniji evropski univerziteti, a što onda sve skupa u potpunosti devalvira sam UNSA, njegov kvalitet i društveni značaj. Iz Škrijeljevog programa ne proizilazi jasna strategija univerziteta kao jasno profilirane globalne akademske institucije što nam govori da sadašnji rektor ne operira sa univerzitetom kao cjelovitim pokretačem društva i privrede, nego je njegov odnos isključivo punktualan spram pojedinih njemu poznatih dijelova UNSA. U programu se ne spominju ulaganja u naučnu infrastrukturu poput tehnike, software, knjiga, časopisa a višegodišnjim najavljivanjim univerzitetske biblioteke i ponosnim obrazlaganjem da su je finansirali Saudijci nastavlja se praksa upravljački struktura u BiH a to je potrošnja novca na uposlenike, a prosjačenje po svijetu za izgradnju infrastrukture.Kao poseban uspjeh Škrijelj izdvaja podmlađivanje univerziteta, ali ne tako što je inicirao smjenu generacija na UNSA, nego tako što je dodatno zaposlio novih 150 asistenata, time povećao broj zaposlenih i troškove univerziteta ali i skinuo pritisak sa starih profesora da idu u penziju. Program Elvira ČizmićaProf. Elvir Čizmić se pri pisanju svoga programa nije uspio ni milimetar odvojiti od svog primarnog zadataka profesora na Ekonomskom fakultetu. Njegov program baziran je isključivo na reformi upravljanja univerzitetom pri čemu Čizmić koristi silne engleske termine i skraćenice ekonomskih nauka (EVA- model ili VBM menadžment) kombinirajući pri tome mikro i makroekonomske mjere tako da program liči na honorirano predavanje iz ekonomije na nekom workshopu lokalne nevladine organizacije organizirane za direktore manjih privatnih preduzeća.Čizmić jasno vidi UNSA kao igrača na tržištu rada koji bi trebao razvijati korporativne upravljačke metode i tržišno djelovanje privatnih korporacija, posmatrajući studente kao klijente. Pri tome Čizmić skoro potpuno zaboravlja da mu to slobodu planiranja prije svega omogućava status javne institucije sa ogromnim javnim budžetom i – s obzirom da se radi o najstarijem i najvećim univerzitetu u Sarajevu kao glavnom i najvećem gradu u BiH – prirodnim magnetom za najveći broj studenata iz BiH za koje, pogotovo one iz Sarajeva, ni ne treba posebni marketing niti posebna promocija kvaliteta.Ali s obzirom da Čizmić svoju kandidaturu gradi sa menadžmentskog aspekta unapređenja rada privatne korporacije, začuđuje skoro potpuno odsustvo promišljanja o reformi i razvoju UNSA sa tačke gledišta zainteresiranih privrednih subjekata, što nam sugerira odsustvo predstave o ukupnim potencijalima UNSA za različite privredne subjekte u lokalnim ili širim okvirima. U ovo se odlično uklapa i odsustvo praktičnih mjera za studente te Čizmić kada spominje studente ne naglašava koje su to nove globalne i specifične kompetencije koje recimo privreda BiH očekuju od budućih svršenika UNSA, te posebno ističe jedino da bi studente trebalo uključiti u upravljanje UNSA. Pojmom “komercijalizacije studija” Čizmić nastoji govoriti primamljivim rječnikom sugerirajući mogućnost dodatne zarade novca uposlenicima na UNSA – ukoliko primjene nove poslovne prakse (benchmarking) – zaboravljajući da je osnovna funkcija javnog univerziteta neobrazba mladih ljudi u interesu društva, što nam govori da Čizmić razumijeva državni univerzitet kao mjesto na kojem uposlenici koristeći javnu infrastrukturu i radna mjesta komotnog radnog vremena ostvaruju ekstra-profite. Nauka, kao primarni zadatak univerziteta kod Čizmića je potpuno zanemarena. Umjesto nauke Čizmić govori o projektima, jer pojam projekta za razliku od pojma nauke u bh. akademskoj praksi sugerira i neposrednu novčanu korist. Čizmić na nekoliko mjesta ističe svoje univerzitetske, ali ne i naučne aktivnost, te na koncu insistira da se za rektora, koji je prema njemu top menadžer, treba izabrati osoba emocionalne inteligencije, sposobne za timski rad, koja poznaje strane jezike te korištenje IT tehnologije, čime Čizmić, zapravo, indirektno želi diskreditirati svoje protukandidate kojima upravo nedostaju ove jako bitne kompetencije. Program Šaćira FilandreProf. dr. Šaćir Filandra ima najkraći tekst planiranog programa rada. Njegov pristup obilježava njegova akademska pozadina profesora koji dolazi sa društvenih nauka i koji daje prednost znanju nad komercijalizacijom i tržišno orijentiranom razmišljanju. Povezivanje sa privrednom ima za Filandru potreban, ali ne presudan značaj, a što je upravo veliki prigovor fakultetu s kojeg dolazi, a to je da proizvode ljudi za koje nema posla u BiH jer ih tržište rada ne treba pa karijere traže kroz javne institucije i političke partije. Filandra UNSA posmatra primarno ideološki pa na UNSA prepoznaje socijalističku zaostavštinu i neusklađenost sa evropskim liberalnim demokratijama, što je u konačnici nedosljedno s obzirom da je evropska liberalna demokratija neodvojiva od slobodnog tržišta rada. U programu Šaćira Filandre prepoznaje se određene šira, ali oprezna kritika konformističkom ponašanju pojedinih profesora i bijeg od izazova koje zajedno nose univerzitet, ali i okruženje. Filandra kritizira svakodnevnu praksu samohvale UNSA u poređenju sa univerzitetima u BiH te obećava poređenje sa drugim južnoevropskim univerzitetima čime pokazuje određenu hrabrost i upućuje kritiku dosadašnjim upravljačkim strukturama na UNSA koje su univerzitet razumjevale primarno kao kantonalni zadatak i odbijale da uđu u neophodne reforme univerziteta. Planirane reforme se kod Filandre prije svega odnose na predefiniranje položaja UNSA spram Vlade Kantona Sarajevo gdje Filandra s jedne strane predlaže da UNSA prvo sam sebe mora isprofilirati, i onda postaviti sprema Vlade i spram novog kolektivnog ugovora. Međutim reforme u smislu istinskog školovanja za potrebe razvoja bh. društva a prije svega privrede ilustrirane kroz primjere kod Filandre nisu vidljive. Kada Filandra spominje naučni rad na UNSA, piše da bi kao podršku nauci i istraživanjima, prema njemu, bilo potrebno smanjiti nastavna opterećenja profesora. Ali Filandra zaboravlja da su ta opterećenja profesora na UNSA danas definirana kolektivnim ugovorom iz 2018. godine i iznose za 5 sedmičnih časova rada sa studentima što je duplo manje od evropskog standarda. Ovim Filandra pobija sam sebe u namjeri poređenja sa evropskim univerzitetima i kazuje da mu je ipak bliži lokalni bh. koncept akademske zajednice. Iako Filandra na dva-tri mjesta piše o međuinstitutskoj saradnji pojedinih odsjeka i fakulteta u okviru UNSA, u predloženom programu ne mogu se razaznati konkretne ideje niti prepoznati globalni smišljeni i usklađeni programski razvoj UNSA s ciljem ponude novih znanja kroz različite naučne oblasti a što bi bilo neophodno ako se kao rektor ne želi biti samo koordinator nego i inicijator reformi. Ono što se kod Filandra primjećuje je i jača svijest o potrebi međunarodne saradnje i korištenja međunarodne infrastrukture za školovanje budućih kadrova kako za bh. društvo a tako i za UNSA, čime u biti, svjesno ili nesvjesno, iznosi svoje nepovjerenje prema mogućnosti UNSA da odgovori zahtjevima modernog društva i modernog tržišta rada.Umjesto zaključkaNiti jedan kandidat nije dao konkretne ideje jačanja UNSA spram lokalnog ili šireg tržišta rada što odaje nerazumijevanja univerziteta kao značajnog pokretača privrede, niti jedan od kandidata ne spominje konkretna otvaranja novih ili modernizaciju konkretnih postojećih istraživačkih zadataka. Niti jedan od kandidata ne spominje ogromne cijene doktorskih studija koji se kreću skoro do skoro 30.000 KM te pretvaranje doktorata u zabavu za bogate. Također nema ni spominjanja akutnih probleme UNSA poput nepotizma, nelegalnog i neakademskog zapošljavanja, pada kvaliteta istraživačkih radova, plagijata, ilegalnih izbora i napredovanja profesora, što može značiti da ovih problema na UNSA nema, ili su ovi problemi toliko masivni na UNSA da se niko od kandidata ne usuđuje spomenuti kako ne bi iritirao glasače senatore ili kako ne bi prokazao sebe. Svi kandidati insistiraju na daljem zapošljavanju po različitim osnovama na UNSA, što je možda indirektna poruka glasačima senatorima. Na koncu provjerili smo međunarodne reference prijavljenih kandidata u tzv. referentnim bazama (SCOPUIS ili WOS) koje trenutni rektor, ali i drugi kandidati jako rado spominju kao instrument kontrole kvaliteta. Čizmić i Filandra imaju po jedan rad u spomenutim bazama u čitavoj svojoj karijeri, što bi ih u zemlji bolje kontrole kvaliteta vratilo na nivo asistenata: Čizmić stručan rad o reformi obrazovanja, Filandra rad o instrumentalizaciji historije u BiH koja, barem po naslovu, ima više karakter naučnog eseja nego naučnoistraživačkog rada. Škrijelj je tu dosta bolji i ima 8 radova, (u pravilu sa jako velikim brojem koautora – kod jednog rada čak dvadesetak koautora), od čega barem pola radova u periodu od kada je rektor što može značiti da je Škrijelj tek kao rektor počeo pisati na međunarodnom nivou.

Leave a Reply

Loading…

0

What do you think?

U posljednja 24 sata u Kantonu Sarajevo se oporavilo 11 osoba, 29 novozaraženih

U posljednja 24 sata u Kantonu Sarajevo se oporavilo 11 osoba, 29 novozaraženih

GRAS podigao cijene kupone za nezaposlene sa 12 na čak 30 KM

GRAS podigao cijene kupone za nezaposlene sa 12 na čak 30 KM